From Swedenborg's Works

 

Interakcija Duše i Tela #0

Study this Passage

/ 20  
  

INTERAKCIJA DUŠE I TELA

Napisao EMANUEL SVEDENBORG, 1769

Preveo Milica Žikić

Objavio The Lord’s New Church Which is Nova Hierosolyma, 2021

Napomena

Delo Interakcija duše i tela (De Commercio Animae et Corporis) Emanuela Svedenborga originalno je objavljeno u Londonu 1769. Ova verzija bazirana je na izdanju Svedenborgovog društva iz 1844, prilagođenom 1987. i 1924. i ponovo objavljenom 1947.

SADRŽAJ

I. Postoje dva sveta: duhovni svet, nastanjen duhovima i anđelima i prirodni svet, nastanjen ljudima, 3

II. Duhovni svet je postojao prvi i neprestano biva održavan od svog sopstvenom suncu, a prirodni svet od svog sunca. 4

III. Sunce duhovnog sveta je čista ljubav Jehove Boga, koji je u njegovom središtu, 5

IV. Od tog sunca proizlazi toplina i svetlost; toplina koja od njega proističe u svojoj suštini je ljubav, a svetlost od njega u svojoj suštini je mudrost, 6

V. I ta toplina i ta svetlost utiču u čoveka: toplina u njegovu volju, gde proizvodi dobro ljubavi, a svetlost u njegovo razumevanje (razum), gde proizvodi istinu mudrosti, 7

VI. To dvoje, toplina i svetlost ili ljubav i mudrost, sjedinjeni utiču od Boga u dušu čoveka, a kroz nju u njegov um i njegova osećanja i misli, a odatle u čula, govor i akcije tela, 8

VII. Sunce prirodnog sveta je čista vatra, a svet prirode od početka je postojao i neprekidno opstaje zahvaljujući tom suncu, 9

VIII. Zbog toga je sve što proizlazi iz ovog sunca, gledano samo po sebi, mrtvo, 10

IX. Ono što je duhovno zaodeva se onim što je prirodno, kao što čovek oblači odelo, 11

X. Duhovne stvari ovako odevene u čoveku omogućavaju mu da živi kao racionalan i moralan čovek, dakle kao duhovno prirodan čovek, 12

XI. Primanje tog inflaksa je u skladu sa stanjem ljubavi i mudrosti kod čoveka, 13

XII. Čovekovo razumevanje može da bude uzdignuto u svetlost, to jest u mudrost, u kojoj su anđeli neba, shodno kultivisanosti njegovog razuma; a njegova volja može da bude uzdignuta, na sličan način, u toplinu, to jest u ljubav, shodno njegovim delima; ali ljubav volje nije uzdignuta, osim ako čovek želi i čini stvari koje podučava mudrost razumevanja. 14

XIII. Potpuno je drugačije sa zverima, 15

XIV. Postoje tri stepena u duhovnom svetu i tri stepena u prirodnom svetu, do sada nepoznata, u skladu sa kojima se dešava sav inflaks, 16

XV. Krajnji ciljevi su u prvom stepenu, uzroci u drugom, a efekti u trećem, 17

XVI. Zato je očigledno šta je priroda duhovnog inflaksa od njegovog izvora do njegovih efekata, 18

/ 20  
  

Napisao EMANUEL SVEDENBORG, 1769 Preveo Milica Žikić Objavio The Lord’s New Church Which is Nova Hierosolyma, 2021

From Swedenborg's Works

 

Interakcija Duše i Tela #2

Study this Passage

  
/ 20  
  

2. Pošto Duhovni Inflaks, kao što smo rekli, potiče iz reda i njegovih zakona, usvojen je i primljen od strane mudrih u svetu učenosti radije nego ostala dva mišljenja. Sve što potiče od reda je istina, a istina se, vrlinom svoje sopstvene urođene svetlosti, manifestuje čak i u senci sposobnosti rezonovanja u kojoj obitavaju hipoteze. Pošto, dakle, postoje tri stvari koje sadrži ova hipoteza u senci – neznanje u vezi s tim šta je duša, neznanje u vezi sa onim što je duhovno i neznanje u vezi sa prirodom inflaksa – ove tri stvari treba da budu objašnjene pre nego što racionalna sposobnost bude mogla da vidi samu istinu. Jer hipotetička istina nije sama istina, već nagađanje istine. Ona je kao slika na zidu koju vidimo u svetlosti zvezda, kojoj um pripisuje oblik kako se kad njemu dopada; ali koja izgleda drukčije posle svitanja, kada je obasja sunčeva svetlost i ne samo da otkriva i prikazuje vidu njene opšte osobine, nego i svaku pojedinost. Dakle, iz senke istine u kojoj obitava ova hipoteza, proizlazi otvorena istina, kada je poznato šta i od kakve prirode je duhovno u odnosu na ono što je naturalno; kao i šta i od kakve prirode je ljudska duša i kakva je priroda inflaksa u nju i kroz nju u perceptivni i misleći um, a odatle u telo.

[2] Ali ove subjekte niko ne može da objasni, osim ako mu od Boga nije podareno da se druži sa anđelima u duhovnom svetu i istovremeno sa ljudima u prirodnom svetu; zato što je to podareno meni, bio sam u stanju da opišem šta i kakve prirode su oba (subjekta). To je učinjeno u delu Bračna ljubav:

u vezi sa onim što je duhovno, u nezaboravnom izveštaju Bračna ljubav 326-329;

u vezi sa ljudskom dušom, 315;

i u vezi sa inflaksom, 380 i još potpunije 415-422.

Ko ne zna ili bi mogao da ne zna da se dobro ljubavi i istina vere ulivaju od Boga u čoveka i da teku kroz njegovu dušu i osećaju se u umu i da utiču iz misli u govor i iz volje u akciju? (Referenca 326-399)

[3] Šta je dakle Duhovni Inflaks i takođe njegovo poreklo i derivacija biće pokazano sledećim redom:

I. Postoje dva sveta: duhovni svet, nastanjen duhovima i anđelima i prirodni svet, nastanjen ljudima

II. Duhovni svet je postojao prvi i neprestano biva održavan od svog sopstvenom suncu, a prirodni svet od svog sunca.

III. Sunce duhovnog sveta je čista ljubav Jehove Boga, koji je u njegovom središtu.

IV. Od tog sunca proizlazi toplina i svetlost; toplina koja od njega proističe u svojoj suštini je ljubav, a svetlost od njega u svojoj suštini je mudrost.

V. I ta toplina i ta svetlost utiču u čoveka: toplina u njegovu volju, gde proizvodi dobro ljubavi, a svetlost u njegovo razumevanje (razum), gde proizvodi istinu mudrosti.

VI. To dvoje, toplina i svetlost ili ljubav i mudrost, sjedinjeni utiču od Boga u dušu čoveka, a kroz nju u njegov um i njegova osećanja i misli, a odatle u čula, govor i akcije tela.

VII. Sunce prirodnog sveta je čista vatra, a svet prirode od početka je postojao i neprekidno opstaje zahvaljujući tom suncu.

VIII. Zbog toga je sve što proizlazi iz ovog sunca, gledano samo po sebi, mrtvo.

IX. Ono što je duhovno zaodeva se onim što je prirodno, kao što čovek oblači odelo.

X. Duhovne stvari ovako odevene u čoveku omogućavaju mu da živi kao racionalan i moralan čovek, dakle kao duhovno prirodan čovek.

XI. Primanje tog inflaksa je u skladu sa stanjem ljubavi i mudrosti kod čoveka.

XII. Čovekovo razumevanje može da bude uzdignuto u svetlost, to jest u mudrost, u kojoj su anđeli neba, shodno kultivisanosti njegovog razuma; a njegova volja može da bude uzdignuta, na sličan način, u toplinu, to jest u ljubav, shodno njegovim delima; ali ljubav volje nije uzdignuta, osim ako čovek želi i čini stvari koje podučava mudrost razumevanja.

XIII. Potpuno je drugačije sa zverima.

XIV. Postoje tri stepena u duhovnom svetu i tri stepena u prirodnom svetu, do sada nepoznata, u skladu sa kojima se dešava sav inflaks.

XV. Krajnji ciljevi su u prvom stepenu, uzroci u drugom, a efekti u trećem.

XVI. Zato je očigledno šta je priroda duhovnog inflaksa od njegovog izvora do njegovih efekata.

Svaka od ovih stavki biće sada ukratko razmotrena. 1

Footnotes:

1. Isti tekstovi mogu se naći u delu Istinska Hrišćanska Religija 280, 697, 35, 77, 12

  
/ 20  
  

Napisao EMANUEL SVEDENBORG, 1769 Preveo Milica Žikić Objavio The Lord’s New Church Which is Nova Hierosolyma, 2021